Učenici IV razreda naše škole, Vukašin Vujinović i Dejan Martić iz IV1 gimnazije i Aleksandar Vučić iz IV2 gimnazije učesnici su različitih trka na otvorenom, takmičarskog tipa. Trčanjem se bave već neko vrijeme, te bi željeli da motivišu mlade da krenu njihovim stopama, naglašavajući važnost fizičke aktivnosti.
Kako izgleda njihov život i šta imaju da kažu o sportu, saznala sam intervjuišući ih.
-Kako biste opisali svoje početke?
Vukašin: „To je bilo prošle godine. Dok smo moj prijatelj Dejan i ja trenirali u teretani, složili smo se da bismo u svoje treninge mogli dodati malo akcije.“
Svoju prvu trku pod nazivom „Sarajevo 10k Night Run“ smo trčali 9.jula 2021. godine u Sarajevu. Pošto nam je to bila prva trka, podrazumijeva se da smo pred njen početak imali malu tremu. Rezultati su bili odlični, uspjeli smo da trku privedemo kraju u toku zadatog vremena, za samo jedan sat“.
Dejan: „Drugu trku smo trčali u Banjaluci, „Run for Falcons“. Bila je dugačka 3,5km sa čak 30 prepreka. Ja sam bio taj koji je preuzeo inicijativu, ali nas dvojica zajedničkim radom motivišemo jedan drugog kroz naš trkački put, dok se Aleksandar bavio atletikom još prije nas.“
-Da li ste se bavili nekim drugim sportovima prije trčanja?
Aleksandar: „Ja sam od malih nogu u treningu i bavim se atletikom. Ranije sam učestvovao i na takmičenju u bacanju kugle i 2019. godine sam osvojio drugo mjesto na republičkom takmičenju u Trebinju.
Trčanjem sam se prvobitno počeo baviti ranije, sa grupom momaka koji ne idu u našu školu“.
Vukašin: „Od malih nogu se bavim borilačkim sportovima. Osam godina sam trenirao karate, od 2019. treniram MMA, a planiram se u budućnosti baviti kickbox-om.
Ranije sam trenirao i basket u ,,Igokei“ i ,,Borcu” gdje sam bio startni igrač, ali sam doživio povredu ruke i noge i morao sam odustati. Osvajao sam razne medalje u svim navedenim sportovima i s ponosom ih čuvam kao podsjetnik da mogu sve što naumim“.
Dejan: „Ja sam se davno bavio fudbalom. Počeo sam u ,,Dream Team-u“, a nastavio u ,,Slogi“. Fudbal mi je pomogao u razvijanju trkačkih sposobnosti i sticanju kondicije i postavio temelje za snagu i izdržljivost koje sada posjedujem i nadograđujem u teretani, gdje svakodnevno radim na svojoj spremnosti. U slobodno vrijeme rekreativno igram golf i kriket“.
-Kakve su vaše ambicije u nastavku života?
Aleksandar: „Sport je dio mog života, te se planiram nastaviti baviti njim. Kad odmalena počnete živjeti tim načinom života, to vam se ureže u mozak, ali i dušu. Rezultat koji postignete treningom ništa drugo ne može da zamijeni. Planiram sport posmatrati kao rekreaciju sve dok to ne podignemo na neki viši nivo od kojeg bi se mogao ostvariti i kapital, a u međuvremenu planiram da upišem ekonomski fakultet u Beogradu“.
Vukašin: „Volio bih da budem diplomirani pravnik kriminalistike i bezbjednosti i viši inspektor, a pored toga bih se bavio i poljoprivredom.“
Dejan: „Ambicija mi je da upišem kriminalističko-bezbjednosni fakultet, a kasnije bih možda pokrenuo svoj biznis“.
-Da li sportisti imaju slobodnog vremena?
Vukašin: „Naravno, iza svega što ja radim stoji duboka vjera i moja država. Veliki sam vjernik, stoga redovno idem u crkvu i tamo pjevam. To me čini srećnim i spremnim za sve životne izazove. Religija i porodica su mi na prvom mjestu“.
Mlada trojka takođe dodaje kako žele nastaviti redati dobre rezultate i pozivaju mlade da im se pridruže.
„Nakon svake istrčane trke imate poseban osjećaj, to neki ljudi ne razumiju, ali taj osjećaj je nezaboravan. To je osjećaj sreće i ponosa“, kaže Vukašin.
„Kojim god sportom se bavili mnogo je bolje nego sjediti kod kuće ne radeći ništa. Život je kratak i zato svakim trenutkom trebamo da se psihički i fizički nadograđujemo”, kaže Dejan, a Aleksandar dodaje da „treba uživati u bolu, jer bez istog nema napretka“.
Višnja Sančanin, IV1gimn.
