Neostvaren fudbalski san

andreaAndrea Ivanović je učenica prvog razreda gimnazije naše škole. Rođena je 04.03.2000. godine u Banjaluci. Ljubav i zadovoljstvo je pronašla u sportu, te je kao mlađa trenirala fudbal. Poteškoću joj je predstavljao nedostatak ženskih fudbalskih timova i klubova, pa je zbog toga odustala od sporta. Andrea je takođe i aktivan član novinarske sekcije.

1. Sa koliko godina si se zainteresovala za fudbal?

Iskreno, otkad znam za sebe lopta je sastavni dio mog života. Već u prvom razredu sam bila djevojčica koja igra fudbal sa dječacima, bez toga da me oni odbacuju jer sam žensko!

2. Koliko često si trenirala i gdje?

Kako dolazim iz manjeg sela, nisam imala priliku da puno treniram. Prva prilika mi se ukazala prije dvije godine kada sam sa dječacima počela trenirati u fudbalskom klubu ,,Sloga” u Sitnešima. Ali na moju veliku žalost, to je trajalo svega nekoliko mjeseci. Pored fudbala, jedino što sam imala priliku trenirati je rukomet u Srpcu, ali zbog prevoza sam morala i od toga odustati.

3. Da li si učestvovala na nekim turnirima?

Naravno, i to jako puno za djevojčicu koja ne trenira. Često sam sama sastavljala ekipe na turnirima. Igrala sam za mušku ekipu juniora na turniru u Sitnešima gdje smo osvojili 1. mjesto.

4. Ko su ti uzori?

Uzor mi je naravno najbolji igrač svijeta Lionel Messi, kojem se jako divim.

5. Da li postoji još nešto pored fudbala čemu si se posvetila?

Pored velike neostvarene ljubavi prema fudbalu, u slobodno vrijeme pišem i crtam. Najčešće su to prozni tekstovi koji govore o različitim životnim situacijama, o vjeri i drugim ljudima.

                                                                     Nataša Medaković, IV ET

                                                                      Milena Jovičić, IV ET

1660926_1587407764815715_7020845596098813269_n Share2015-07-31-4ab36abef623410b5c7ef2f4ba5d55bc4ef531fbe0c1c2d7a9e77ba61eecc865-Picture Share2015-08-01-f9245c532e41f3516ac0c715f6bbd117547e82bbacc9a6c90a695850249c34f5-Picture