Mlada pjesnikinja uskoro izdaje prvu zbirku pjesama

70f735ed14c78270a6f42ed74f862f4c9bb7613487976eba40ec07fd4d1330f0Lidija Nožanić, učenica je II1 razreda gimnazije u našoj školi. Rođena je U Gradišci 23.03.1999. godine, a u živi u Gornjim Srđevićima. Prvu pjesmu je napisala u 7. razredu, a do sada je napisala do pedesetak pjesama. Prvu nagradu za svoju pjesmu je dobila u 9. razredu kada je učestvovala na konkursu povodom obilježja dječijih prava. Svoje pjesme je predstavila iste godine na literarnoj večeri „Moj zavičaj“ u Sitnešima. Nedavno je svoje pjesme poslala na više literarnih konkursa i čeka rezultate. U ovom razgovoru je pokazala da je riječ o izuzetno talentovanoj i zreloj pjesnikinji.

1. Kada si počela pisati i o čemu si tada pisala?
1. Prve pjesme sam napisala još kao dijete sa desetak godina. Nisu to bile dječije pjesme. Iako sam bila jako mala, pisala sam o ozbiljnim temama, a to su bili motivi ljubavi prema zemlji u kojoj živim.
2. Odakle dolazi tvoja inspiracija?
2. Moja inspiracija dolazi iz ljubavi prema otadžbini. U pjesmama opisujem duhovno stanje tijela u nekim težim životnim situacijama. Takođe, kroz pjesme izražavam svoj nacionalni stav. Ljubav prema hrišćanstvu koje je prožeto nitima savršenstva koje se ogleda u odnosu čovjeka i Boga je ono što me pokreće, dakle to je moja inspiracija. Kroz svoje pjesme ispoljavam i buntovništvo prema svijetu u kome živimo, koja ni u kom pogledu ne donosi ništa dobro čovječanstvu. Dakle, eto, to je nešto što me pokreće da duhovno sazrim i da osjetim ono što su osjećali Šantić, Jakšić i Dučić.
3. Koji su najčešći motivi u tvojim pjesmama?
Postoje li neke posebne pjesme koje te privlače?
3. Nešto o čemu najviše razmišljam i čemu posvećujem svoju pažnju je život srpskog naroda. Najveći broj mojih pjesama čine rodoljubive pjesme.
4. Koji su književnici uticali na tvoj rad?
4. Vladislav Petković, Aleksa Šantić i Milan Rakić.
5. Imaš li posebno mjesto za pisanje?
5. Pišem tamo gdje me uhvati inspiracija. Kod mene je više pitanje kada pišem nego gdje pišem. Najčešće su to kasni noćni sati.
6. Da li svoje pjesme ostavljaš u „prvoj verziji“ ili ih naknadno dorađuješ?
6. Da, obično ih ostavljam u prvoj verziji.
7. Da li su do sada tvoje pjesme objavljivane i da li mladi autori imaju mogućnosti da objave svoje prve knjige?
7. Moje pjesme do sada nisu nigdje objavljivane. A što se tiče objavljivanja knjiga, ko želi i ko se dovoljno potrudi, može da objavi svoju knjigu. Svoje pjesme sam slala na nekoliko konkursa, ali rezultati još nisu stigli.
8. Sigurno postoji neko čijem sudu i kritikama prepuštaš svoje pjesme. Kome najviše vjeruješ u tom smislu?
8. Nastavnici srpskoga jezika iz osnovne škole Ljiljani Bjelonić, profesorici Branki Keser i profesorici Milici Marković.
9. Koliko tvoje pjesme dopiru do tvoje generacije?
9. Pa nažalost, ne dopiru onoliko koliko bi trebalo jer mlade danas zanima drugačiji vid kulture i drugačiji vid izražavanja i zbog toga nisu naklonjeni ovom vidu kulture.
10. Šta bi poručila mladim autorima koji se još ustručavaju da javno predstave svoje radove?
10. Poručila bih im da se što više izlažu kritikama jer to im može samo donijeti dobro i ništa drugo. Predlažem da svoje pjesme pokazuju profesorima i da slušaju njohovo mišljenje, a uz to da što više čitaju. Posebno bih preporučila da čitaju naše srpske pjesnike.
11. Kakvi su tvoji planovi za naredni period?
11. Prvo planiram da objavim svoju prvu knjigu, zbirku pjesama , koja bi se sastojala od 37 pjesama. A nakon toga bih objavila knjigu za slijepe ljude. Imala sam već ponudu da je objavim, ali prošlo je već poprilično vremena od toga, tako da ću prvo izdati zbirku pjesama, a nakon toga knjigu za slijepe ljude.

Intervju pripremile učenice
Nataša Medaković, IV ET
Milena Jovičić, IV ET
Zorana Đukić, IV ET