O željama, o snovima,
o novembarskom nebu,
osjećajem, mislima
piše jedan pjesnik.
U tužnu jesen, dugu,
uklopio je tugu,
a suvo lišće
jedno zrno sreće.
U let sivih ptica
jedan osmijeh s lica.
U krupne kapi kiše
djelić svoje duše.
A u obrisan stih,
najljepši od svih,
tu je jedno ime
zbog kog pjesnik
piše sjetne rime.
Tatjana Smiljanić
