Izvoli kao dar ovu knjigu
Stranama njenim nek potekne
slast
Miris hartije nek odagna brigu
U noćima dugim nek preotme vlast
Vidim te rijetko, gotovo nikad
Srcu tvome ne poznajem želje
Zato ti poklanjam knjigu jer tad
Kad knjiga govori misli su bjelje
Riječ ne može da se svidi svaka
Da katarzom ispuni dušu i um
Uloga poete tad bi bila laka
Pjesma bi bila što običan šum
Al’ ipak ti poklanjam knjigu ovu
Životni ponor je prostran i dug
No katkad pronađeš nadu u slovu
Jer knjiga je ipak najbolji drug
Višnja Sančanin III1 gimn.
