Hoću da neko vrijeme ćutimo zajedno.
Da osjetim sigurnost u tvojoj tišini.
Da se tvoje crno sjedini sa mojim bijelim,
da naše duše postanu jedna drugoj mirna luka.
Hoću da neko vrijeme ćutimo zajedno,
da bismo se kasnije pogledima razumjeli u buci.
Hoću da bez riječi, u tišini, razumiješ moje nemire,
gorki bunt koji u mojim očima bukti.
Hoću da neko vrijeme ćutimo zajedno,
da neko vrijeme ćutimo zajedno.
Lako ćemo za riječi, svakako ih ima i previše.
Hoću da kroz tvoje oči ugledam svoju dušu, koja bdi u toploj tišini,
bez ijedne suvišne riječi.
Hoću da neko vrijeme ćutimo zajedno,
da neko vrijeme ćutimo zajedno.
Ali kako da ćutimo zajedno ako te pogledom ne mogu dozvati?…
Tijana Adamović IV gimn.
